петак, 15. мај 2015.

Pusti me da letim

Pusti me da letim,
ne brani mi to.
Samo ti zna[ koliko mi znači
kada sam visoko,
samo tada osećam se slobodno.
Ne brani mI let.
Samo tako mogu videti
koliko je život lep.
Ne mogu disati.
Ne mogu pisati.
Ako mi zabraniš leteti,
puno ćeš pogrešiti,
a mene zauvek izgubiti,
i nećeš imati koga ljubiti.
Zato pridruži se ti meni u tom letu,
da veselo skupa obiđemo planetu.
Da letimo tamo gde život ima lepšeg sjaja,
gde se dobrota i ljubav u jedno spaja.
Gde nema tuge, čemera i jada,
poletimo zajedno da stignemo baš sada,
jer život kratko traje,
malo nam šansi daje.
Zarobljeni u okove
propuštamo najbolje od života darove.
Oslobdimo se, i poletimo do zvezda
da pronađemo lepša gnezda.
Da se u njih spustimo,
i srećni ostarimo,
gde nam ništa teško biti neće,
gde će nam lica biti ozarena od sreće,
gde nam mašta potrebna biti neće.
Gde će nas miris cveća opijati,
a cvrkut ptica uspavljivati,
spokojstvo i smirenost njihova pesma
u našu dušu će se utisnuti.


Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...