петак, 27. новембар 2015.

Oči drage

Zvao sam te, nisi bila tu,
zvao sam te čak i u snu.
Videti nisam mogao tebe ja,
bila si tako daleka,
a meni je trebao neko da bude uz mene blizu,
dani loši sve jedan za drugim se nižu.
Kada se čoveku svet ruši,
ima potrebu i želju
da kaže nekome šta mu leži na duši,
srcu šta mu smeta,
samo sam tebi verovao ja
poput malog deteta.
Ti si samo mogla mene da shvatiš,
i da me sa stranputice na pravi put vratiš.
Ovog puta uspeo nisam da te dozovem,
i sebi na taj način pomognnem.
Slučajno, ako me sretneš, nemoj da staješ,
i nemoj da se kaješ.
Za sve sam ja kriv,
i ne zaslužujem bolje,
idi što dalje, široko ti polje.
Sreća je na tvojoj strani,
ja sam joj okrenuo leđa,
zatvorio vrata,
i sada nemam prava da od tebe tražim
da me vadiš iz blata.
Iščupaću se iz ovoga sam,
naći ću snage,
daće mi volju tvoje oči drage.


Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...