понедељак, 4. мај 2015.

Na dan krsne slave (Nikoljdan)

Mir i sreća u mojoj duši vlada,
jer ja znam da Gospod Bog misli na mene sada.
Sutra slavim krsnu slavu,
molim se Gospodu Bogu, Sinu i Svetom Duhu,
da mi u nevolji pruže ruku.
Ako posrnem da me podignu,
na pravi put vrate,
zato se molim Tebi Oče,
pred tobom okajavam svoje grehe.
Molim Te, pogledaj me Bože Ti,
i moju molitvu usliši,
jer znaš kako mi je u duši.
Molim se za svoju porodicu,
pa i za sve ljude ovoga sveta.
Verovati u Boga nikako nije šteta.
Molim se da spoznaju Boga u pravom svetlu.
Neka nam oprosti svaku voljnu i nevoljnu grešku,
kako laku, tako i onu tešku.
Oprosti i za grehe moje,
veliko je, Bože, srce tvoje.
Ne grešimo zato što želimo,
već zato što đavo nam ne da mira,
ali Bog ipak naše srce dira,
i probudiće svoju ljubav što u našim dušama spava,
zato iz sveg glasa kličem domaćinu: "Živela mu slava"!!!


Ne mogu spavati

Ne mogu spavati
bojim se opet ću tebe sanjati.
Ne bojim se zato što san nije bio lep,
već što je mnogo gori ovaj svet.
Plašim se da ću javu omrznuti,
a u san stalno bežati.
Znam da to dobro nije,
od života čovek kao ja ne treba da se krije.
A ja sam takav, jer život nije sladak,
iz njega bežim u snove,
da mi bude na tren malo bolje.
I kada te sanjam,
drugačiji život zamišljam.
Pokušavam malo da ga obojim
pa mi teško padne jutro kada svane
vidim da takva java nije,
iako bi hteo, nema nikakve čarolije
sa kojom bi zamenio sve ružno
i pretvorio svaki dan
da bude kao što je moj san.
Da budu uvek vedra jutra,
i da ne mislim na sutra.
Da tebe vidim stvarnu, nasmejanu,
kao rascvetalu jasminovu granu,
što opojnim mirisom zamiriše
kada ti priđem bliže.
Da mi zapevaš tvojim glasom nežnim
i poljubis usnama mekanim.
Eto to, to danas želim!

недеља, 3. мај 2015.

Tuga u srcu mom

Tuga mi je jača strana,
sreća meni uvek nađe mana,
ne zadržava se ni tren
miljenik ja nisam njen.
Ne znam zašto je to tako?
Zaboli me uvek jako.
Srećni ljudi oko mene svud,
ja joj nisam drug.
Ja plačem, suze lijem,
sa tugom bitku bijem.
Da niko ne vidi, oči vodom mijem.
Ne vredi voda, maramica ne vredi,
crvenilo oka moga odaje me sada,
da sam plakao ne mogu sakriti nikada.
Ne kaže se džabe
"u oči ga gledaj, sve ćeš znati
zašto plače, i koliko pati".
Kada bi suze slatke bile,
svima bi bile mile.
Al' su suze gorkog ukusa,
to zna moja duša,
bezbroj puta da ih zadrži pokuša.
I kada bi pokušao da ih zadržim
duša bi mi pukla,
zato plačem, tuga me dotukla.
Suze će biti večno moje druge,
da prestanem plakati ne mogu,
nema mi druge.
Zato nemojte dirati mene,
suze lijem zbog jedne žene.  


Mojoj sestri za rođendan

Dve sestre imam ja,
ne znam koju više volim!
Kada su pored mene
od miline sav se topim.
Ne znam koja me voli više,
tako nešto ne može da se opiše.
Vole me jednako moje sestre dve,
ponosim se njima,
za njih bih dao sve.
Uvek su tu uz mene
kada god mi nešto treba,
volim ih ja od zemlje do plavog neba!
Da li me više voli starija ili mlađa,
procenite sami!
Sestrino srce za mene kuca
i kada mi dođu tužni dani.
Sestre takve više majka ne rađa.
Rođendan slavi sutra moja sestra mlađa.
Ne mogu ih razdvojiti
pa pesmu sada pišem za obe.
Znam da se ljutiti na mene neće ni jedna,
puno ih ljubim, bratska ljubav je samo jedna.
Ne znam šta vam još
o mojim sestrama mogu reći,
osim da ih neizmerno volim,
i da mi od njih dve niko nije preči.
Majka me dobro vaspitala,
i za sestre me čvrsto vezala.
Šta god da se desi
sestra bratu odmah hita,
brat za sestru uvek pita.
Ne može niko pokidati taj lanac,
sestre moje, voli vas vaš bratac.


Pesma o životu

Dok kiša lije, lako mi nije.
Dok vetar šiba, moje srce se pita:
da li je život samo teška bitka,
da li će nas slomiti, kao što iz korena biljke čupa?
Da li je to neka opomena?
Kada pomislim da sam slomljen,
iznad mene razvedri se nebo,
snage mi da kada sam pokleknuti hteo.
I tako, vrti se sve u krug,
život mi je nekada neprijatelj, a nekada drug,
takav je, ja nemam kud.
Ne znam šta mi život sprema,
ali ruke dići od njega neću,
tragaću uporno da nađem srecu,
ne može večito da me nevreme prati,
i za mene će jednom sunce ogrejati.
A kada mi sunce iza oblaka sine,
doživeću i ja životne miline,
od života ne tražim mnogo,
samo da se prema meni ne ophodi suviše strogo.
Da mi bude nežna mati,
molim ga da me u potpunosti shvati.
Umoran sam od svega,
a ipak ne mogu bez njega,
bez života koji sladak nije,
i uvek sa mnom bitku bije.
Život moj ipak je lep,
vidim kako živi drugi svet,
nisam slep.
Zato živim svaki dan,
i čekam da ispunim životni san.


субота, 2. мај 2015.

Filozofija ljubavi

Mrzeti, znači ne voleti,
ne voleti, znači ne živeti,
a ne živeti i ne voleti znači samo
da će vas sve više srce i duša boleti.
Zato živi, voli, budi srećan,
pusti ljubav nek' te vodi,
od mržnje i pakosti svoju ličnost oslobodi.
Tako oslobođen,
bićeš Božijom ljubavlju vođen.
Niko ti neće moći ništa,
tvoje lice će srećom da zablista.
Bićeš prijatan sebi i drugim ljudima,
verovat' ćeš mnogim čudima.
Svake mržnje ćeš se osloboditi,
prijateljstvo na svakom koraku graditi.
Ako uspeš da te prati veća masa,
to će biti najbolje oružje tvoga spasa.
To je propovedanje svevišnjeg gospoda Boga,
da prestane da mrzi brat brata svoga,
da u duši zavlada spokoj i mir,
da nikom niko ne bude kriv,
da se svi poštuju i vole,
to je lek da se od mržnje ne razbole.
Jednostavno je, nije teško,
voleti samo treba,
mržnja će sama otići tamo gde treba.


Mesec sija

Mesec sija, hladna noć,
a ja želim tebi poć.
Želim se sa tobom sresti,
da li će me put tebi odvesti?
Kroz mrak hrabro idem
samo tebi što pre da stignem.
Osećam da me očekuješ,
i susretu sa mnom se raduješ,
vidim kroz maglu kako mi se osmehuješ.
Stalno me kroz snove osmeh tvoj prati,
a ja želim i život osmeh tvoj da mi krasi.
Da se radujemo skupa,
jer nama jedno za drugim srce srećno lupa.
Nemoj to da mu uskratimo,
i da zauvek zbog toga patimo.
Mesec obasjava noć ovu,
čujem kako me tvoje usne zovu.
Zovu me nežno, tiho, da stignem što pre,
da ti srce svoje i dušu svoju dam
i rasplamsam u tvom srcu već gorući plam.
Plamen bukti, želja u meni još je veća
da ti od sutra budeš moja sreća.
Hladne noći će proći,
žuti mesec i dalje sijaće,
a moja duša tvoju voleće.
Hladne noći postaće zore vrele
to naše duše žele.
Niko ne može da ih spreči,
to su moje zadnje reči.
Držaćemo se toga
i voleti se do groba.
Bićemo skupa,
znam po srcu što ovako lupa.
Reci, možda grešim
da sam sebe utešim,
da ne mislim kako mi je sada,
želim te, žellim sve sa tobom da delim,
dok sam mlad, i ti dok si mlada.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...