петак, 13. јул 2012.

Mom anđelu


Ostani samo san,
dalek, i samo meni znan.
Ostani uvek moj Anđeo raširenih krila,
da umoran padnem na tvoje grudi,
kada noću nemam sna
da me tihi otkucaj tvoga srca uspava,
dok me tvoja ruka miluje po kosi,
dozvoli mi da maštam šta mi novi dan donosi!
Da budem srećan kao nikada do sada,
daj mi ono što nikom nisi dala,
ja sam tvoja budala mala,
koja se ponekad svojih želja stidi,
ali se trudi da se to ne vidi!
Ostani Anđeo,
koji je dotakao usne moje,
i zapalio vatru u grudima,
i naučio me da verujem čudima,
da nisu samo san,
već da mogu da mi ulepšaju svaki dan.


Нема коментара:

Постави коментар

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...