уторак, 29. децембар 2015.

Nadolazeća bujica

Nemoj da gledaš preko ramena,
jer gaziš vodu do kolena,
ko ne gleda ispred sebe
često zna do vira da dođe,
ali ne i da ga prođe.
Zakači ga struja jaka,
koja sruši i najsnažnijeg junaka,
gde neće tebe,
zato bolje gledaj ispred sebe,
na oprezu uvek budi,
znaš šta vrtlog radi od ljudi.
Dovoljno je malo nepažnje,
da odeš bez i jednog traga,
i da završiš u najvećoj struji,
koja sve ispred sebe mrvi.
Ne može je obuzdati nikakva sila,
bujica je od pamtiveka najjača bila.
Kada ona jednom kene,
utapa sve redom,
tako će tebe i mene,
ne pita ništa,
plavi kuće, ruši ognjišta.
I kada vidiš to, srećan si što si živ,
što te bujica nije odnela u duboki vir.
Vreme je gadno,
na sve strane je uzuburkano,
brana izdržati neće,
narod je ceo u kovitlacu nesreće.
Kako koji dan sve gore,
bujica nadolazi, gledaj da spasiš svoje.
Ako te ova reka uhvati,
ništa ti ne sleduje osim smrti,
ovaj potop svima preti,
zar baš tako mora, ne želim u njemu mreti.
Ko preživi neka priča svima
najgori je potop među migrantima.
To je bujica koja se zaustaviti neće,
plavi sela, gradove, i stvara nove jade.
Stari jadi prošli nisu,
a novi već se pišu.
Nacionalno propadanje, bezizlazno stanje,
nas je svakim danom sve manje.
Nema nam više spasa,
ide reka puna uzburkanih talasa,
i sve to ćutke gledamo,
uskoro ćemo talasu da se predamo.


четвртак, 3. децембар 2015.

Suviše je kasno

Suviše je kasno za ljubavi nove,
a tebe slučajno upoznalo je srce moje,
tada sam ti sve svoje dao,
a ja jednom kada dam,
natrag više ništa ne uzimam.
Što jednom poklonim moje više nije,
ne želim uzeti ništa od drage osobe
koja mi srce greje,
i što je učinila da mi se lice ponovo smeje.
A ta osoba si ti,
dođi, još uvek sam na istoj adresi.
Ne menjam je da bi me lakše našla,
i po svoje došla.
Tebi pripada srce moje, duša, celo telo,
samo tebe je oduvek želelo.
Tvoj zauvek ću biti, ma gde god da si,
samo pored tebe biće moje može da se skrasi.
Ako ne dođeš ti, lutanju mom biti kraja neće,
sreća moja zauvek nestaće.
Osmeh će sići sa mog lica,
to će biti tvoja krivica.
Toliko te volim da ne mogu zamisliti dan bez tebe,
ti ćeš uvek biti deo mene.
Ma šta odlučila ti,
tvoj ću uvek ostati,  i ovakav kakav jesam,
čekam te, znaš gde sam.
Ruke širim tebe da grlim,
ti si sve moje,
dođi da živimo udvoje.


Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...